Pitaju me prijatelji: Kako bre tolika kiša u tom Bergenu svaki dan, a na tvojim slikama malo-malo pa sunce u krupnom planu?
Pa kako… Fotošop brale…
Pitaju me prijatelji: Kako bre tolika kiša u tom Bergenu svaki dan, a na tvojim slikama malo-malo pa sunce u krupnom planu?
Pa kako… Fotošop brale…
“El me zaebavas?!?” sam i ja prvo pomislio kada su stariji i iskusniji “Locals” počeli da mi objašnjavaju kako se koristi autobus ovde, ali ubrzo sam uvideo smisao svega toga, i takodje uvideo neke razlike i različitosti izmedju onoga što je teorija i praksa kod nas u odnosu na ono što je teorija i činjenično stanje ovdi.
Dobar prijatelj mi je rekao, da je njemu dobar prijatelj rekao da je sposobnost pojedinca da se brzo adaptira promenama u okolini, društvu, poslu, porodici itd jedan od najvažnijih aduta mladog happysapiensa.
Prošlo je već neko vreme od preseljenja, mesec ipo ili nešto tako, više i ne brojim niti mi znači nešto da razmišljam o tome svaki dan. I ok je novo mesto, da ne bude da sam nezahvalan sad, nove mogućnosti, novi ljudi, komfor i sve što ide uz veću teritoriju, al se setim nekad starih krajeva, i, tako to krene…
Kao što sam i rekao tamo pre “dve nedelje” u februaru, konačno je svetlost monitora ugledalo nekoliko slika i po koji reč o bergenškom dvorcu.