Lečenje u Norveškoj

Da da, zbog dragih mi čitateljki rešio sam da lično vidim kako izgleda zdravstveni sistem norveške, ne samo zato što su radnice uvek u uniformama nego zato što je doktor reko da moram il će mrem.

2015-01-22 20.30.12-800

Inače u Norveškoj biraš svog “stalnog” lekara, ako ga ne odabereš dobiješ ga automatski. I ako nisi zadovoljan mož da ga menjaš. Svi koji plaćaju porez imaju i državno zdravstvo, a valjda i svi koji imaju neki tip dozvole, valjda. Zdravstvo je državno, slično kao i kod nas i lečenje je “besplatno” kao i kod nas. Besplatno pod navodnicima jer se plaća paticipacija, kao i kod nas. Stim što participaciju plaćaš do odredjene sume godišnje, nešto oko 2000kr, i preko toga vise ne plaćaš ništa.

I kaže neka mladjana doktorka koja je menjala moju redovnu doktorku, ma zdrav si ti ko dren nije ti ništa, dodji kod mene u subotu na privatne časove natur-joge. Aha, poneo si i ultra zvuk, daj da vidimo. Aha, hmm, da, hmm, aha, pa, ono… dobro, nisi baš sasvim čitav, moraš na operaciju or else.

2015-02-27 12.55.26-800

A sećam se prvi put kad sam otišo u hitnu, platio 240kr participaciju, seo u čekaonici i došla jedna mladjana devojka u plavoj uniformi, i kaže podji samnom. I usput mi nešto kaže i pruža ruku, ja vadim pasoš i dajem joj, ona uzima i opet pruža ruku i nešto kaže, ja zatečen počeo da brkam po džepovima, nisam baš očekivo odma tako a nemam ni kovertu. Ona vidi da ja ne pričam noršk pa opet pruža ruku i kaže mi usporeno: Maj nejm iz Žanet, najs-tu-miću, idemo sad do doktora pa će vidimo dalje.

2015-02-27 12.00.53-800

Inače mog stalnog lekara još nisam upozno, jer mi je par puta uvek bilo nešto hitno pa zakazivanje bude u sledeći četvrtak. Kad imam temperaturu 49 sa 5 ne mogu da čekam nedelju dana pa me pošalju u hitnu službu. A ovde ima i nešto što se zove “samostalno bolovanje” – ako ti je loše imaš pravo da sam pošalješ poruku šefu da si bolestan, max 4 puta po 3 dana godišnje (neke firme imaju i više). A pre nego je prvi srbin došo u Norvešku moglo je i do 12 puta godišnje da se uzima “samostalno bolovanje” od po tri dana. A kažu mi neki da ako recimo imaš stomačne probleme pa ne možeš na posao, ili te hronično boli glava ili nešto tako što mozda i nije nesto za hitnu, a lekar ne moze da te primi on ti lepo na kućnu adresu pošalje bolovanje, da ne moraš da cekas dve nedelje na termin. To mu valjda dodje nedostatak zdravstvenih radnika ili kako već…

2015-01-22 20.31.51-800

I kaže ta doktorka što je na zamenu: mora dideš kod hirurga na razgovor u susedno mesto Voss, onaj popularni centar za extremne sportove sto sam pisao već. Pošto te lekar šalje tamo, put ti je “plaćen” (to plaćen je opet delimično). I u tom Vossu sam došo u 10 ujutro, odma imo ultrazvuk gde kažu da nisam trudan, zatim me odveli kod specijaliste, mladjano devojče tu negde mojih godina, 22-23. Posle toga sam bio do labaratorije da dam krv, otišo na razgovor sa anesteziološkinjom (koja isto nosi uniformu) i seo na bus i vratio se nazad. Ukupno sam čekao oko 15min izmedju raznih lekara tj odeljenja. I kaže hirurgiškinja da će me pozovu da mi zakažu operaciju.

2015-04-24 09.16.12-1-800

Narednih par meseci se niko nije javljao, a pošto sam počeo da dobijam placebo bolove u delu stomaka koji su mi pregledavali, rešio sam da pozovem dodatno osiguranje koje igrom slučaja imam preko firme i koje pomaže u slučajevima kad se dugo čeka, valjda imaju i garanciju da ako za dve nedelje ne nadju nekog lekara da te pregleda oni te metnu na avion i pošalju u nemaćku ili gde već o njiovom trošku. Kaže devojče iz osiguranja, može Oslo za 5 dana, reko aj posle praznika, kaže može, datum taj i taj, zvaće te oni iz bolnice da dogovorite detalje, ja će ti naručim avionske karte sad odma. A ne mili mi se didem na operaciju, nisam nikad bio i ne radujem se nešto posebno, ali dobro, c’est la vie sto kažu u koridi

Pakujem se za put i prvo mi padne napamet dal da spakujem debele čarape, ne znam dal u bolnicu imaju grejanje, sećam se kad je moja majka bila u bolnicu pa joj bilo hladno jer se prozor nije zatvarao a grejanje počinje tek za dva meseca. Nisam ni pomiljao da pitam nekog norvežana dal dihtuju prozori u bolnici.

2015-04-24 12.03.34-800

Došo u bolnicu, kaže jedna gospoja u uniformi da se čekiram na recepciji i da sedim i čekam da me neko pozove. I dodje jedno devojče pa reče Come with me if you wanna live, ovo je tvoja soba a ja ću da te obidjem posle da vežbamo veštačko disanje i masažu srca.

Ujednom momentu preko nas upada doktor sa dve drugarice u uniformi, zvaćemo ga Jonas zato što se tako zove, izvinjava se što prekida i objašnjava šta će sad da bude. Kaže kako je ovo relativno prosta procedura, samo izbusimo ovde četri rupice u stomak, ubacimo kameru unutra i sve na monitor radimo, isto kao video igrice samo što nema sejvova i imamo samo jedan život, tvoj haha. Sve traje 20 minuta i posle ideš kući. Al pošto ti treba da letiš u drugi grad, onda možeš i da prenoćiš. Evo ti ova bolnička haljina pa idi iza paravana i presvuci se pa da počnemo. Da li imaš nešto protiv da ove dve studentkinje prisustvuju? Ma taman posla, samo nema puno mesta iza paravana. A misliš na operaciiju, može može što da ne. Pita Jonas jel mi ovo prva operacija? Reko jeste. Ai karamba! kaže i meni je xaxaxa. Sreća pa mi dala sestra neke roze pilule pa je sve smešno. Ja izvadim sve iz džepova što sam imao, ključeve, novčanik, telefon i najnoviji update za windows. Kada je doktor video da imam jednu jabuku u rancu on se prilično uozbiljio jer zna da apple-a-day keeps a doktor away. Presvučem se i nakon što sam progutao sve knedle pomognem hirurgu da odguramo moj krevet do operacijone sale. Kaže hirurg kako malo kasnimo pošto je morao da čeka na fejsbuk da se skupi tri hiljade lajkova da bi jednoj devojčici spasao život.

2015-01-22 20.31.51-800

Kad sam se probudio, nakon što sam prebrojao sve delove tela, probao sam da progovorim nešto sa sestrom da vidim da nisam možda imao neki brejn demedž i zaboravio norveški slučajno. Kaže sve je ok, i dalje te ništa ne razumemo kao i ranije. A bio sam se u jednom trenutku baš zabrinuo zbog mog norveškog, jer smo sve vreme pričali o operaciji stomaka a onda kada su me pripremali na operacionom stolu doktorka mi je iz čista mira obrijala levu butinu, a prilično sam siguran da ništa ispod pupka nismo spominjali. Al sam odma zaspao pa nisam stigo da se raspitam o detaljima. I onda se već pročulo u kojoj sam sobi i oma su došle redom sestre u uniformama da se slikaju samnom, i već su počele poruke lokalnih obožavateljki

IMG_2002-800

I nude mi da jedem i nude mi da pijem, a meni beše milo i ja se samo smijem jer sam balkan boy. I na svakih pola sata-sat me neko obidje da pita dal sam glada, žedan, dal hoću još jednu infuziju, dal hoću još jednu roze pilulu, dal mi je udobno, treba li još jastuka i šta sve ne. Posle petog puta mi bilo više glupo da klikćem ono dugme i dozivam sestre pa sam se pravio da spavam. Kaže sestra ima pet vrste sendwicha, tri vrste premaza dve vrste supa, četri vrste hleba. Ako se ne osećam dobro da odem do kantine doneće mi ona. Iako je onaj norvežanin do mene odma posle operacije obuo patike i otrčao tri kruga oko bolnice, meni je slab stomak pa sam pitao ako može samo obična kriška hleba. Počela sestra na glas da se smeje, kako bre samo hleba da ti donesem, oćeš bar da ga istostiram? Reko može. I donela mi tostiran hleba i još maslac i neku govedju salamu i neki džem, kaže ne mogu samo leba da ti donesem pa ti ako se predomisliš ti pojedi još nešto. I ujutro me ispratiše svi onako grupno, seo sam na taksi i avion i vratio se u Bergen. A evo i ožiljaka, slika je sakrivena jer zbog ovih sa slabom tolerancijom na bol i golotinju, pa da bi je videla Klikni OVDE

Imam još dva slična oziljka ali ne dolaze od izražaja od trbušnjaka i leptir-tetovaze na .
Moderna medicina, sećam se kad je moj ćale operisao slepo crevo i nedelju dana ležao, previjao zavoje i vidao rane. Danas slična operacija traje 20 minuta, isti dan te pošalju kući. Nema zavoja, previjanja ni kontrole ni konaca ni ništa, samo neki vodootporni flasteri koje zalepiš preko rane i sa kojima možeš i da se tuširaš i to je to. I lekarka mi je samo prepisala one roze pilule i puno sexa. Znam, i moja draga nije mogla da veruje ali ko je čitao B log do sada zna da ja ne izmišljam. I evo sad par meseci kasnije mi nije ništa, jedem pijem i drogiram se ko uobičajno

24 мишљења на „Lečenje u Norveškoj

  1. Dobro, znam da je nepristojno da se pita, al nije pristojno ni da nas “terorišeš” sa ovim tvojim fotografijama, nigde ne naidjoh na deo: “šta te boli”? 🙂
    Jel baš bilo nešto ozbiljno, da si mogao da umreš od smrti ili si se zezao sa slepim crevima i sl? 🙂

  2. E, pa DakiPRO, nema teksta koji ste napisali na brogu a da se nisam bar jednom nasmejao citajuci ga. Ali(!), ovako se nisam dobro ismejao jos od teksta “Trazenje posla u Norveskoj” (ili kako ste ga vec nazvali zvanicno). 😀 Hvala!

  3. Да сам раније знао шта те мучи па да ти кажем рецепт моје таште која се извукла са истим проблемом тако што јој је лекар причао о истој ствари а она одложила све за после поста који се ближио. Међутим када је завршила пост и дошла на контролу испоставило се да се камен драстично смањио и да није више било никакве потребе за операцијом. Е сад, не знам тачно шта је конзумирала током поста, али није тешко могу ти проверити, мада ти сада и није нарочито важно на жалост..
    Елем, ево ми првог коментара на твоје силне блогове које сам са задовољством прочитао. Овај је богами један од духовитијих, читао сам га неки дан у превозу док сам ишао до посла и људи ме гледају шта се ја мало, мало смејуљим.. :}
    Жив био! Поздрав.

  4. Citam te iz vama daleke kengurije i kezim se od uva do uva svaki puta.
    U toliko se toga prepoznajem da je to nevjerojatno mada smo na suprotnim stranama planete.
    Jos jednom, svaka cast, sve najbolje, samo nastavi i ako te nekad tvoje putesestvije nanesu do kengurije javi se.

  5. Super post, a nije prost, imaš osećaj za filing pisanja. A umeš i da nasmeješ _od_ suza kad ti ugledam taj siks-pek 🙂
    Uzdravlje, živeti se može i pod aparatima.

  6. Pozdrav za tebe,posto ti je proslo dosta od operacije pretpostavljam ,, da te tiba ne boli,a posto ce sada svinjokolj da ces moci da KRRRKASSS ovi nasi domaci prasici,cvarke,kavurme i ostale djakonije,,.Pozdrav nastavi da pises,odlican si.

  7. Imao si laparoskopsku operaciju žučne kese, što se radi i kod nas u prijateljskom i nesvrstanom Novom Sadu već iks godina. Ko je mlad i jak ko ti, preživi bez kiksa. Ko nije, trebo je da se operiše kad je bio mlad i jak ko ti. Meni vadilo slepo crevo laparoskopski pre godinu i po na urgentnom i da ti kažem, tehnika je vala ko i u Norveškoj, ako ne i bolja. Pustili me pre operacije da se igram sa krevetom do mile volje, a sve na dugme i digitalno. Operacija je kasnila jedno sat, zato što je kolegi ortopedu puko kvadriceps u dežurstvu, pa su ga udenuli preko reda, kako je i red. I ja bi kolegi preko reda vadio zub da ga boli. Taki je kodeks, bušido, i onda bušimdo. Anesteziolog mi je sipo nešto u braunilu i kad su me probudili, rekli su da je gotovo i da će za jedno sat doći neko da me odgura na abdominalnu. Na abdominalnoj se neguju tradicije jer je zgrada iz 1908, a i sestre su im tu negde, sve mlade i lepe prste da poližeš, samo ne reaguju ni na šta sem kad im vikneš PENZIJA. Dobio sam osam infuzija i pred kraj me mrzelo da se šetam svaki čas dvaes meteri do klonje, a znao sam da nisam toliko umiljat da se neko razneži kad umokrim krevet, pa sam šiškio u lavabo što je po rečima sestre palo na pamet još samo Dači Ikodinoviću. Nismo doduše u istu rupu, jerbo on nije ležo na abominalnoj, al ja i volem što nismo u istu rupu. Gej homoseksualnog pederisanja sa tostovanim toplim sembićima nije bilo jer mi nisu vadili žučnu kesu, dobio sam samo tanjir supe i nogu u dupe. Snimio sam i cimera kako hrče, nešto neverovatno, Šmaug je za njega malo dete. Čuvam audio fajl na telefonu pa ću ti pustiti jednom kad budeš došao. Nego na kraju, vezano za ove tvoje blogove. Dobro je to, ali daj malo više lokalne boje. Eto, ti si u Bergenu, šunjaš se okolo, a baš u Bergenu ima jedna fabrika Janus koja pravi vunenu odeću i donji veš još od 1895 i ne da je odeća dobra, a skoro niko za njih ne zna. Ne bilo ti teško, idi pa vidi, možda nađeš nešto za se i za suprugu. Prodaju i materijale na metar, 100% merino, cene prihvatljive. Reci da sam te ja poslao, možda padne i neka saradnja za reklamiranje na tvom blogu. Aj vozdra.

    • Eto vidis, tehnologija ima i strucno ime. Janus je relativno poznat, prolazili tamo cesto na putu ka dalje. Doduse nismo ulazili jer ono, vuneni ves pa nema bas previse za razgledati sta znam. Mi smo se nakupovali nekog Devold-a pre sad vec 4-5 godina ocekujuci da ce da nam to traje po par meseci koliko je tanko i krho, al eto jos uvek to trosimo i imamo rezerve. Mozda svratimo nekom prilikom ko zna (zasto).
      Pozdrav

Оставите одговор на Daki Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *




Pročitaš još nešto?


«
»