Leto u Norveškoj

Eto baš pre par dana dodjosmo sa zimovanja, pa onako sve pod utiscima snega i skijanja reko da podelim sa svetom iskustva i oduševljenje norveških zimskih čarolija, sednem u pećinu da prebacim slike i pogledam listu foldera koji su na čekanju, i izbrojim jedno dvesta komada, i pod pritiskom savesti u sred decembra pišem o letu, normalno

IMG_8117-800

Kažu da je jednom bilo čak pet uzastopna sunčana dana u Bergenu, a ove godine prognoziraju još četiri u nizu, i to baš kad se meni pada godišnji odmor. Numerolozi tvrde da se to poslednji put desilo za vreme vladavine faraona Ramzesa Trećeg Prvovenčanog, i eto sad ovog leta. Pošto kritikuju kako ne pišem šta se dešava u gradu, da probam da saznam kako izgleda urbani letnji živott, te eto prilike da se moj entouraž i ja spustimo do centra da vidimo šta ima tamo. Centar grada prepun turista, kafići puni, riblja pijaca puna, ribe na sve strane.

IMG_8441-800

IMG_8860-800

IMG_8449-800

Sve je to lepo turisti i ovoono, ali kako to nije naša ciljna demografska grupa, izlazimo malo iz gužve turisata i tu dalje od centra pokušavamo da pasivnim novinarstvom isčačkamo šta to radi lokalno stanovništvo, koje su to aktivnosti kojima se permanentni rezidenti Bergena bave u gradu tokom letnjeg godišnjeg poluvremena. Pokušavamo da uhvatimo nekog uživo da izjavi nešto za dnevnik

IMG_8458-800

IMG_8486-800

IMG_9045-800

Nemamo puno izbora te spopadamo stilizovanu gospodju upozoravajućih boja sa glavnim pitanjem, čime se bave lokalci, kako provode vreme, gde uživaju u letnjem Bergenu, šta inače rade Norvežani leti u gradu?
Ništa, kaže gospodja. Norvežani koriste minimum tri nedelje godišnjeg odmora, koji su zakonom zagarantovani da mogu da se iskoriste u cugu (od ukupno pet nedelja godišnje koje je kralj prepisao), i onda odu negde po plažama Španije ili amerike ili na krstarenjima ili putuju po unutrašnjosti norveške ili u svojim vikendicama/kolibama, kako ko. Te tri nedelje traju mesec-dva i praktnično celo leto nema nikog nigde u gradu od lokalnog stanovništva. Ostaje samo radnička klasa da loži peći i uslužuje turiste. Ali kaže, eto tamo na onom brodu ima dosta ljudi koji upravo idu na lokalni turizam, pa pitajte njih šta oni razmišljaju na temu. Ta reko što ne bi, ja inače uvek tako poslušam gospodje koje imaju osećaj za filing u oblačenju. Trčimo prema brodu i u stilu Borata Sagdiyeva se ukrcavamo na brod. Kondukteru dajemo službene legitimacije i po 450 kruna i on nas uz osmeh usmerava di da sednemo

IMG_4450-800

IMG_1512-800

IMG_1513-800

A brod napucan neki, full oprema, kožna sedišta, prvi vlasnik… Izmedju sedišta ima mesta i za nas višlje od metaršezdespet, utičnice na plafonu sa i bez struje, a stjuardese u novim, opeglanim i uštirkanim, adriatik plavo belim, utegnutim zavodljivim uniformama. Neko vreme pokušavam da provalim šta piše na uputstvima za upotrebu broda al ja norveški toliko razumem da je sva sreća što imaju sličice jer mi sav tekst liči na Lorem Ipsum. Tagujemo brzo nekoliko putnika da ih spopadnemo na propitivanje, jer nismo se ni smestili a već smo poodmakli od alfa kentauri matične stanice te se japanci i ja laktamo koj će pre dizadje na palubu i da slika okoliš.

IMG_4159-800

IMG_4179-800

IMG_4208-800

IMG_4223-800

IMG_4202-800

IMG_4342-IMG_4348-800

IMG_4279-800

IMG_4462-800

I dok sam ja stigo da promenim filter već smo bili u jedno mestu, pa u drugom mestu, pa već na pola puta praktično, a evo bliži se i kraj naše reportaže i celog novinarskog putešestvija jer odgovor na glavno pitanje imamo, potvrdjen iz više izvora.
“Čekaj bre gde si zapeo, a filozofiranje o razlikama, a sitna crevca, a stjuardese u uniformi?” – čujem već kako kum piše na gtalk.
Kad me vučeš za jezik evo jedna interesantnost, na primer ovaj bilbord gore uslikan. Svako ko uči norveški ili zna osnove jezika zna da se reč “zašto” na norveškom piše “hvorfor” a čita se “vurfor”. Na ovom znaku gore isto to se piše “kvifor”. Ne pitaj me zašto je to “zašto” tako (get it, zašto “zašto” ?). Takodje “gde” se piše “hvor” a ovde ga napisaše “kvar”. Ko što sam do sada pisao, Norveška je veoma razudjena zemlja, odnosno udaljenost izmedju mesta je prilična, ne samo po fizičkoj udaljenosti nego i po pristupačnosti. Recimo iako su dva mesta blizu, izmedju njih je možda neprohodna planina ili fjord te su ljudi praktično odvojeni tj odsečeni. I tako skoro svako selo ima svoj naglasak i svoj dijalekt. Kao što su recimo kod nas piroćanski ili leskovački dole, slično je i ovde gore samo malo gore (dole – gore, get it?). Jbg danci su nekada prisiljavali norvežane da uče danski, švedjani ih prisiljavali da uče švedski a norvežani su nekada prisiljavali samijce da uče norveški, a kako se sada norveška ponosi tolerancijom izmedju različitosti nije fer da se ljudi po mestima prisiljavaju da uče jedan isti norveški jezik već žele da zadrže dijalekte odnosno jezika takav kakav je, kao obeležje kulture i istorije.
Tako da pored toga što ima dva različita zvanično priznata jezika (plus samijski, jezik starosedeoca), kažu da ima preko 400 dijalekata, a sve to u zemlji koja ima 96 zvaničnih “gradova” (mesta većih od 5000 stanovnika)

 

IMG_4239-800

IMG_4270-800

IMG_4329-800

IMG_4215-800

IMG_4237-800

IMG_4184-IMG_4185-800

IMG_4191-800

I onda se smeju neki kako ne znam norveški a eto već dve godine živim ovde. Znam ja norveški malo, al ne razumem baš ovaj Berhrhrgenški gde živim. Bergenžani su poznati po prepoznatljivom francusko-nemačko rhrhrhrhr, koje moja draga perfektno i romantično izgovara, a kad je bila mala smejala su joj se deca što ne zna sva slova (skoro kao ja padeže) i zamalo je išla kod logopeda da ispravi odnosno nauči kako se “pravilno” kaže R po naški. Ovde ju svi norvežani hvale i dive joj se kako perfektno izgovara pravo i čisto bergenško hrhrhr.

Još jedna sitnica, ovde se recimo negacija nečega kaže “ikke”, kao kod nas “ne”. Recimo:
Jeg snakker ikke norsk – ja ne pričam norveški
To ikke može da se čita kao:
– Ike
– Iće
– Iče
– Ihe
– Iše (obično š)
– Išje (meko š)
– i još jedno što totalno nema veze.
i onda to oni spoje i zbrzaju i progutaju slova i promumlaju kao
Æmoćego – a treba da zvuči – Jaj mo ike go
IMG_4210-800

IMG_4220-800

IMG_4255-800

IMG_4213-800

IMG_4315-800

IMG_4209-Edit-800

Dvadeset sedam recimo izgovaraju kao :
– šue šu
– šue siv
– čue ču
– ćue ću
– siv o čue
– siv o tive
– sjue o tive
– manje-više svaka kombinacija od gore navedenih plus još po neko nešto.
A kaže gospodja, na tečnom norveškom uz pomoć pantomime, kako je baš šteta što svi putuju negde leti jer su norveška i bergen leti najlepši. Dobro je što smo na brodu sa ekipom koja ide na lokalni turizam, taman možemo iz prve ruke da iskusimo taj lokalni turizam koji oni sprovode. A sve vreme se trkamo sa drugim brodom kroz okolna mesta i prolazimo okolne kućice koje sede uz more, gde ljudi uživaju tu gde jesu, izvan velikih “gradova” ali u svojom univerzumu, sa sve svojim dijalektom.

Kapetani voze brodove ko bicikle, slalomi, uski prolazi, ostrva, skokovi s preponama…

IMG_4271-800

IMG_4252-800

IMG_4224-800

IMG_4217-800

IMG_4205-800

IMG_4341-800

IMG_4312-800

IMG_4263-Edit-800

(napisi nesto pametno da razdvojis grupu slika)

IMG_4276-800

IMG_4308-800

IMG_4283-800

 

I u školi recimo nije dozvoljeno terati nejač da govori “pravilan” norveški, jer je teško definisati šta je to pravilan norveški, svako selo tvrdi da je baš njihov norveški onaj pravi. Tako da ako dete kaže ili napiše “Iše”, to je to, niko ne sme da mu kaže “misliš na IKE?!?!” Ovaj B log sa ovim silnim gramatičkim neispravnostima ovde nebi bio ni upola smešan jer bi svi rekli Aha, to je samo drugi dijalekat, oni tamo iz tog sela nemaju pola padeži. Da vidi Petrovka ovo kako ja ovde lupetam i ljudi dolaze dobrovoljno da pročitaju, i još kako živim u državi koja podržava različite oblike pismenosti, sigurno bi se uzrujala mnogo više nego kada je zadala temu “Najveći izum koji je izmenio svet” za pismeni a ja samo joj predao rad pod naslovom “Kondom”

A sa naše leve strane možete videti glavne sponzore koji su i omogućili ovo putovanje i, što bih naglasio, celu ovu priču, iako mi volimo da mislimo da smo mi sami zaslužni, ipak je red da pomenemo naftnu industriju kao i ribnjake koji pokreću ovu zemlju.

IMG_4274-Edit-800

IMG_4275-800

I prolaze tako mesta jedna za drugim i sve rezonujemo ajd sada da sidjemo tu negde u neko od tih mesta pa da se vraćamo nazad dok ne padne mrak, da ne završimo na kraju opet u norveške fjordove jer smo tamo već bili prošle godine, al sve nam nekako teško da prekinemo putovanje, sve se nekako nećkamo ko kad gledamo porniće, sve čekamo da vidimo šta će dalje da se desi i dal će se uzmu na kraju.

IMG_4350-800

IMG_4400-800

IMG_4352-800

IMG_4367-800

IMG_4369-800

IMG_4372-800

IMG_4375-800

IMG_4422-800

IMG_4420-800

IMG_4406-800

IMG_4373-800

 

Hm… planine i naselja i vodopadi već deluju poznato, bude se leptirići u stomaku i hvata nas poznati osećaj bespomoćnosti, otpor prema ideji da se iskrcamo ranije ili da promenimo kanal dok ne vidimo šta će se desi sledeće. Kao hipnotisani blejimo u ekran tj prozor broda, nismo sigurni baš šta se tačno dešava te izlazimo na palubu, kad sam već tu reko da napravim jednu punokrvnu panoramu na brodu da može mišem da se okreće levo desno

 

Odlazim do kapetana da vidim šta ima i tu razaznam zanosnu hipnotišuću pesmu stjuardesa i morskih meduza i vidim kako nam se punom parom približavaju vrata poznatih magičnih predela.

IMG_4366-800

IMG_4399-800

IMG_4485-800

IMG_4426-800

 

O yeah bejbi, to je to, ulazimo u fjordove. Opet. Brod klizi kao po puteru (svi znamo kako brod klizi po puteru) jer je more u ove zalive tj fjordove veoma mirno, nije otvoreno more već su ostrva sa svih strana pa nema uopšte talasa. Brod piči oko 60kmh (ne znam kako se to broji u čvorovima) što je sasvim dovoljno da ne možeš da stojiš izvan zaklona od vetra. I kontamo da je sad već glupo da se iskrcamo ovde i da se vraćamo, da ne pomisle japanci da smo čke što ne idemo do kraja. Ionako je ostala još koja stanica i već smo na kraju putovanja.

IMG_4353-800

IMG_4408-800

IMG_4461-800

IMG_4468-Edit-800

IMG_4467-800

IMG_4361-800

IMG_4418-800

IMG_4445-Edit-800

IMG_4402-800

IMG_4455-800

IMG_4436-800

Stižemo u finalnu destinaciju za danas, mesto Sogndal, iako je sunce još uvek na horizontu već je 10 uveče i mi stojimo na pristaništu onako zatečeni bez rezervacija i kofera, srećom skontamo kako imamo rančeve sa vrećama i šatorom i odećom za četri-pet dana pa kad smo već stigli do ovde, možda možemo i da posedimo malo.

 

 

Veliki pozdrav za sve slušaoce, hvala svima na čitanju i podršci na B logu i od srca srećna nova godina svima koji slave, da vam se sve želje i planovi ispune i da se čitamo još dugo dugo!

 

 

 

 

Једно мишљење на „Leto u Norveškoj

    • Dobar je, jedared smo se oslonili na gps u telefonu i umalo se izgubili u 1 nocu na vrh ulrikena u nekoj debeloj magli i kisi, bez signala i prilicno mokri, i odonda tri kompasa i stampane mape i tri backup navigacije… pa i garmin, ako nista drugo ima kompas i ume da vrati unazad do polazne tacke

    • Hvala. Ja sam tako skoro sest meseci trazio pomoc od ljudi i dosta njih mi je pomoglo (najvise logisticki), ali se na kraju svelo da niko nista ne moze da ti pomogne, u sta se mnogo njih koji su dosli ovde i licno uverili. Kada sam video da mi ni rodjeni ne mogu nesto posebno pomoci, ni roditelji ni supruga ni kum ni najbolji prijatelji, a svi su zeleli ali jednostavno nisu mogli nikako, onda sam zapeo i sam dosao i realizovao dosta planova koje sam imao.

      Licno rado pomognem svakom koliko god mogu, to uglavnom bude pomoc logisticke prirode jer u praksi i ne mogu nista drugo puno da uradim.

  1. Slike su fenomenalne ali i duhovit tekst, a sto se tiče jezika seo sam da učim i baš se tripujem oko toga da kao pravilno izgovorim , i sad vidim u tvom tekstu da se oni baš i ne trude da slede neka pravila, zadivilo me je koliko je sve čisto, sređeno ali i prirodno i divlje, super priča, pozdrav

    • Hvala hvala. Pa postuju oni pravila dosta, u norveskom jeziku je recimo red reci veoma veoma bitan, ako malo pretumbas red reci to bude skroz nerazumljivo za razliku od naseg jezika gde mozes da provalis sta je pisac hteo da kaze. Oni ta pravila postuju uglavnom, ali sto se izgovora samih reci tice tu svako selo ima svoje pravilo.

  2. Pročitao sam cijeli blog i moram te pohvaliti, što za fotke što za text. Pogotovo za doskočice 😛

    Ali moram te i malo pokuditi, nikako dočekati novi blog 🙁

    Pozdrav

  3. Hvala , uzivla sam , toke su prelepe ! 😀 Pozic uz citat : “Ako sad nisi ti, nikad to nećeš ni biti. Nije sve u svoje vreme, već sve u tvoje vreme.” Miroslav Mika Antić

    • Pozdrav,
      Novi blog je u pripremi i bice, veoma uskoro 🙂

      aj probacu da konkretizujem malo, mada sam se stvarno trudio da recimo ceo ovaj post bude o norvezanima 🙂
      Neke konkretnije zanimljivosti koje bi voleo da opisem “iz prve ruke”?

      • Znači, “sledeće nedelje” 😀

        Odličan je ovaj post, posebno je bio zanimljiv dio oko jezika…

        Interesuje me nekako sam “mentalitet” mlađih ljudi tamo, kako razmišljaju, kakav im je društveni život, čime se bave (da li kafenišu k’o mi, il’ se veraju po te planine) kako prihvataju strance – seljake sa brdovitog balkana i slično.. 🙂 Pa ako ti nešto od toga naleti pod pero…ne daj se omesti 🙂

        Kakve su šanse junior PHP programera iz Srbije za posao tamo?

        I nemoj samo ove zelene lepote fotkati, daj malo i one “plave” hehe 🙂

Оставите одговор на David Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *




Pročitaš još nešto?


«
»